Krov naš svagdašnji, daj nam danas ...

Za najkraći put do vlastitog krova, ne treba ni štednja ni lova

Pojam "ŠATRO JETSETERI" označava značajnu grupu hrvatića i hrvatica, koji imaju dosta novaca, dobre automobile, velike kuće i izvrsne veze. Obično su poluobrazovani, a obavezno posjećuju sva važna događanja u gradu, preko veze odlaze na pretpremijere, sami sebe pozivaju na otvorenja, na modne revije, na humanitarne akcije i kupuju slike poznatih majstora na metre (uz uvijet da se bojom, cijenom i tehnikom slažu sa njihovim ostalim "namještajem").

Šatro jetseteri rado poziraju na mjestima, na kojima bi mogli biti viđeni, i nešto upitani. Obavezno nose ono što je u modi, čitaju ono što je u modi, kupuju ono što je u modi, posjećuju mjesta koja su u modi i dive se svima kojima je potrebno i korisno diviti se, jer su modi. Ustvari su "šatro jetseteri" potpuno demode, jer se međusobno iskreno mrze, a uvijek se "srdačno cmaču".

Znate li zašto jetseteri tako mudro k'o u transu slušaju koncert? Zašto mudro i bez prikladnog izraza lica gledaju izložbu slika? Zašto mudro i bez emotivne reakcije šatro pozorno prate balet, a bez titraja na licu osluškuju operu? Uglavnom ne zato što su tako mudri, nego zato što imaju jako malo stvarnog pojma o umjetnosti ili je čak uopće ne razumiju, pa se boje da se ne nasmiju kad nije smiješno, da se ne rasplaču kad nije tužno, da se ne dive kad nije lijepo, da ne zapljeskaju, kad za pljeskati nije.

Pravom šatro jetseteru je dovoljno napomenuti da je Nepoznatić Nepoznati, sada daleko najbolji slikar u Hrvatskoj, da nijedna njegova slika nije ispod 25 000 eura i da ga svaka malo bolja obitelj ima u svojoj zbirci. Vjerujte, bez razmišljanja će odmah poći u potragu za umjetnikom i kupiti od njega, ne najljepšu, nego najveću sliku, jer kao što rekoh oni umjetnost mjere metrom i budući da imaju velike kuće i stanove, na zid će postaviti nekoliko slika metar puta metar, kako bi završili s dekoracijom jednog prostora.

Najvrijednije (čitaj najskuplje) primjerke svoje zbirke ne stavljaju u skrite kutke doma svoga, jer tamo će ih rijetko tko zamijetiti, nego ih izlože na najvidljivijim mjestima koje "oko posjetitelja bez napora lovi". Ako posjetitelj doma njihova, ni nakon nekog vremena u svom okohvatu ne primijeti i ne prokomentira da je zapazio slike na zidu, domaćin će biti prisiljen kao pravi šatro znalac, otvoriti tu temu svojim dobro uvježbanim šatro nehajnim glasom, te će za svaku posebno navesti autora i cijenu, te će dubokoumno i praznoslamno znalački, analizirati njenu umjetničku (čitaj financijsku) vrijednost, uz nekoliko naučenih fraza o tehnikama, o umjetniku i potražnji koja vlada za tim umjetnikom. Obavezno će navesti tko su drugi poznati kolekcionari istih majstora, jer nemaju snobovi slike radi sebe, nego radi isticanja među drugim snobovima.

Iskreno, šta će jednom hrvatskom šatro jetseteru Mona Lisa na zidu, ako je za nju trebao platiti samo 100 eura. Pred kime će se pohvaliti svojom dobrom i skupom investicijim. Sve što je jeftino, mora da nije dobro misle ti dojučerašnji mesari, cvjećari, šibicari, žicari, konobari, poslovođe, mešetari, profiteri, muljatori i gnjavatori, koje nitko nije ozbiljno doživljavao, kad su iz svog sela trbuhom za kruhom potegnuli u bijeli svijet, tražeći bolji život i mjesto pod suncem, a bježeći od motike, opanaka i svoje rodbine. Te iste rodbine koja im se kad uspiju ne uklapa u sliku, koju su sebi i drugima stvorili o sebi samima i u koju su uložili jako puno truda i autosugestije.

Rijetko je vidjeli da netko od njih stane pored kolibe iz koje je potekao, obgrli svoju ruralnu obitelj i pozira za naslovnicu. Obitelj sa sela ima seoski naglasak i siromašno obrazovanje što jetseteru ne odgovara uz image koji je godinama stvarao. Seoska obitelj ne ide uz njegove egzotične navike u prehrani (jer od kad je došao u grad nije na javnom mjestu jeo žgance, grah, sarmu i pitu krumpirušu). Sve je već odavno zamijenio malim dekoriranim porcijama talijanske, kineske, japanske i francuske kuhinje. Kad navrati u svoje rodno selo upravo u enormnim količinama uživa u sjećanju na djetinjstvo i zaklonjen od pogleda drugih šatro jetsetera, u domaćoj atmosferi, slatko uživa u svom izvornom okruženju, sa hranom uz koju je sa 50 cm "rođene visine", porastao na 185 cm visine, te tako visok, krenuo u bijeli svijet kako bi preko noći postao gospodin.

Po preobrazbi bude čak i obitelj zadivljena činjenicom da su tog novokomponiranog gospodina oni u svojoj lozi izrodili, jer kad je bio mali činio im se običnim seljačkim dječačićem, onako musav i čupav, puneći pelene do treće godine, sa bočicom u ruci do četvrte godine, sa šmrkavim nosom do pete godine. A vidi ga sad. Ne može majka vjerovati da je to njen mali popišanko i usranko, koji je krenuo u grad da se snađe.

To kako se snalazio prvih par godina, ne uklapa se u novi image pa o tome nerado priča, ali voli naglasiti da je uz iznimno zalaganje, trud i rad, u samo nekoliko godina priskrbio milione.

Na kraju priče uobičajeno navodi poštenje kao svoju najveću odliku, sa naglaskom na svoj pošten pristup poslu, kroz rad, rad i opet samo rad, te da mu nitko, baš nitko u tom usponu nije pomogao osim dragoga Boga, u kojeg neizmjerno vjeruje i zbog čije ljubavi nosi oko vrata križ od kile zlata, koji usput budi rečeno vrijedi 25 000 eura zbog umetnutih dragih kamenčića. Seoska obitelj ne ide šatro jetseteru uz Rolex, uz Ferrari, uz Cartier, uz Gucci, uz Hugo Bossa, uz Versacea, Pradu, uz jahtu i vez u marini, uz njihovu svakodnevnu naviku odlaska na masažu, na pedikuru, manikuru, kvarcanje, frizuru, depilaciju, liposukciju. Kako su samo smiješni, za plakat', onako napirlitani, umišljeni, ofarbani, natapirani i nalakirani. Kao što potajice jedu (jer vole) žgance i krumpirušu, tako potajice vape za vampirušama, koje također potječu sa sela, a koje usput budi rečeno, od rođenja razmišljaju kako bez novaca do stambenog prostora. Pa zar će biti vječita podstanarka? Nije valjda istina jednom podstanarka, uvijek podstanarka. Mora postojati način. Misli ona, misli, misli...

"Obući ću najskuplje stvari koje ću platiti iznad svojih financijskih mogućnosti, sa ciljem da stvorim prividnu sliku uspješne sebe, pametne sebe i sposobne sebe, te ću se tako valjda dobro udomiti. Ako budem jeftino upakirana i izgledat' ću jeftino!", pametno zaključi podstanarka iz provincije, obuje štikle s potpisom, haljinu s potpisom, kaput s potpisom, te je samo ona na kraju bila obična, bez potpisa. Kako će se drugačije jedna podstanarka iz provincije dopasti šatro jetseteru, osim ako se i sama ne počne ponašati kao prava šatro jetseterica, ponovo "pametno" pomisli provincijska primitivka koja vjeruje da marka čini čovjeka, i da je normalno skupo se obući, a biti podstanar. Odluči tako napraviti korjenite promjene od glave (valjda zato jer riba smrdi od glave) te je krene urediti (ne iznutra naravno, jer osjeća se dovoljno seljački promućurna i prefrigana da je tri školovana ne mogu pročitati), nego izvana te svrati do frizera, pa kod pedikera, pa na fitness, pa na premijere, pa na izložbe, pa na revije, pa na taksi, pa na crnce, pa na bijelce, pa na starce. Da nije majci, tako pametna, cijeli bi život ostala podstanarka. Vidite da ipak postoji način kako bez stambene štednje, bez kredita i bez ozbiljne namjere da ikada sami kupite vlastiti stan, možete jednostavno i trajno riješiti stambeno pitanje i dobiti krov nad glavom.

Zato dragi moji i drage moje, prije nego što počnete štediti za stan i odlučite uzeti kredit, dobro razmislite da li je i vama pametnije ići redovno kod frizera, pedikera, masera i odijevati se iznad svojih mogućnosti. Upakirajte svoje podstanarsko tijelo u skupe krpice i strpljivo čekajte.

Vidite oni koji odluče sami kupiti stan, zbog kredita će cijeli život štediti na garderobi, a onaj tko odluči obilno ulagati u garderobu, uvijek će biti lijepo obučen i neće trebati kupiti stan.

Ne gubite nadu jer za svaku šatro jetsetericu, rođen je i jedan šatro jetseter. Ako vam treba krov, krenite u lov. Ne postoji bolji i povoljniji način. Svaka Fata može do kvadrata. Ima jedan zgodan vic koji kaže: Došao na prijem stariji gospodin, bogat te ugleda vrlo lijepo i skupo odjevenu podstanarku porijeklom iz provincije i upita: "Recite mi, da li bi vi pristali spavati sa mnom ako vam kupim vilu na Pantovčaku?". "Pa, zašto ne?" - odgovori provincijalka uz šarmantni smiješak. "A, recite, da li bi pristali spavati sa mnom ako vam kupim jednu sobu u Prepuštovcu?" upita ponovno intelektualac. "Kako se usuđujete, pa što vi o meni mislite?" - zaprepašteno će provincijalka. "To što ja o vama mislim, iskristaliziralo se već kod vašeg prvog odgovora, samo se očito ne možemo dogovoriti za cijenu, gospodična!"

 

Autor: Mirjana Mikulić