Graditi ili ne graditi, pitanje je sad

U Hrvatskoj se bolje roditi bez pameti, nego bez "veze" u Gradskom poglavarstvu.

Ako odlučite kupiti zemlju i graditi, unaprijed razmislite o nekoliko detalja koji vam mogu zagorčati život. Prije nego što isplatite željeno zemljište zapitajte se dvije stvari: jesam li ja dovoljno financijski moćan da "brzo" dobijem dozvolu za gradnju ili imam dobre privatne veze (kuminu prijateljicu, gatarinu tetku ili susjedovog strica) u poglavarstvu.

Ako ne ispunjavate niti jedan od dva navedena uvjeta za gradnju, gradnja "kućice, slobodice", sigurno će postati horor vašeg života. Graditi bez dozvole nije poželjno, ali je u nekim slučajevima jedino moguće. Ne grade bez dozvole samo oni koji su bahati, nego i oni koji nemaju strpljenja čekati tri godine. Grade i svi koji ne mogu udovoljiti uvjetima koji važe samo u njihovom slučaju.

Lažu kad kažu da se dozvola ima izdati u roku 30 dana, od kada su predani svi dokumenti. Malo sutra. Vi predate sve suglasnosti, a spretni "igrači" svakih 20 dana traže neke nove izmjene i dopune vaših projekata, pa tako prođu dvije, tri godine.

Pravno gledano, dok god se od vas traže izmjene i dopune, smatra se da rok od 30 dana za izdavanje građevinske dozvole nije ni počeo teći. Dozvola se izdaje u roku od 30 dana od trenutka, kada oni izgube volju da vas maltretiraju. Uostalom, nije teško svakih nekoliko dana pronaći "kariku koja nedostaje" a zbog koje baš vi, nažalost samo vi, još ili uopće, ne možete ili nećete moći dobiti građevinsku dozvolu.

Kako do dozvole bez "veze", znaju najbolje oni koji vezu nemaju? Teško. Jako teško. Nikako. Kroz iglene ušice. A uz vezu, pola tih "uvjeta" ne bi trebali ispuniti. "Veza" sama odradi posao za vas.

Klanovi su toliko pustili pipke i privatizirali svoja radna mjesta, da je brzo izdavanje dozvola za gradnju postala privilegija dvije grupe ljudi. Jedna grupa su financijski moćnici (koji grade što žele, gdje žele i kako visoko žele), a druga grupa su osobni prijatelji djelatnika (koji dobivaju dozvole, uz uvjete koji ne važe za druge ljude).

Ako ste dovoljno financijski moćni, neće biti posebnih problema, uz malo jaču "deviznu injekciju" isposlovat ćete promjenu GUP-a. Čak štoviše, iako niste stručna osoba, na taj ćete način direktno sudjelovati u njegovoj izradi. Kako? Preko svojih ljudi u poglavarstvu. Oni i tako žive od dvije vrste primanja. Javni dohodak dobivaju iz proračuna i na njega plaćaju porez i ostvaruju pravo na povrat poreza. Tajni dohodak bez ikakvog pisanog traga iz džepa donositelja, ulazi u džep primatelja.

Odavno nisu u službi građana. Neuništivi i nesmjenjivi čvrsto su zabetonirani u svojim udobnim foteljama.

Najveće zlo koje im se dogodi nakon otkrića njihovih mutnih radnji je "premještaj" "po kazni" u nekoliko soba dalje.

Buuum - afera, buum - prošla afera.

To oni sami, jedni druge prijavljuju novinarima kad ih "zaobiđe" isplata. Preko njih samih "mučke" postaju javne.

Nekada davno imali su moć rođeni u moćnoj i bogatoj vladarskoj obitelji.

Danas je dovoljno da se ugurate kao službenik u državnu službu i istog trena imate moć. A moć je slatka. Primjenom moći liječe se osobni kompleksi, zagorčava se mnogim ljudima život, i pomaže "odabranima". Sve ide u rok službe.

Zašto je u Hrvatskoj svako radno mjesto rezervirano do smrti "ustoličenika"? Makar on bio kvaran, nekompetentan i korumpiran, nemoguće ga je maknuti. S fakulteta - u penziju. Svakako treba pronaći način da korumpirane osobe koje su privatizirale svoj posao po mogućnosti prije penzije napuste svoja radna mjesta.

Hrvatska je poznata po nemoći u borbi protiv takvih. Toliko su dobro instalirani, k'o električni kablovi pod žbukom. Toliko su zaštičeni, da se svi drugi osjećaju nezaštićeno. A teško ih je maknuti, iako se zna da su najnezdravije stanice zdravog funkcioniranja države. Samo medicina zna kako kod bolesnog tkiva nije dovoljno odstraniti stoti dio tumora, nego tumor u cijelosti sa velikim dijelom zdravog mesa, a potom ga svakako treba zračiti, da ponovo ne probije istim intenzitetom kojim je već bujao. Tako kirurgija odstranjuje bolesno tkivo, ali državne službe ne. One otjeraju jednog vuka iz čopora, a druge ostave u dvorištu. To nije dovoljno, jer oni su ista vrsta. Prognani vuk zavijat' će izdaleka, a napasti će vas ostali vuci iz čopora. Zašto? Jer su povezani i ima ih previše.

Nitko nema ništa protiv da se svima skrati vrijeme čekanja i da se svima ubrza postupak izdavanja dozvola, ali je nedopustivo da se nekima bez osnovnih uvjeta "izlazi u susret" raširenih ruku i ... , a da se u isto vrijeme maltretiraju oni koji nisu njihovi osobni prijatelji (ili prijateljevi prijatelji, ili susjedi od tetke, ili kumine šogorice), kao i da se maltretiraju oni koji nisu iskazali svoje "devizno poštovanje" prema visočanstvu "u državnoj službi".

Znate li zašto je jedan dan bila moguća, pa par dana iza toga nije bila moguća, legalizacija zadnjeg kata "Importane Galerije"? Realno, nije ni bitno jedan kat više il' manje. Al' tu se dalo zaraditi i to je čopor osjetio. Dati il' ne dati, pitanje je sad? Kad su odlučili legalizirati kat, bilo je to samo zato jer se mogla uzeti veeelika lovica. Od kada su o tom skandalu pisale novine više se ne da "nikaj zeti", pa sad svi inzistiraju na zakonu i propisu. Koji je to propis, a da ga prije nije bilo? Problem je u tome što je za isti posao znalo troje, a kako je za realizaciju dovoljno dvoje, treća je osoba napravila prijavu. Koja? Ona kojoj se lovica izmaknula. Poštovani mitodavci, nikada za istu stvar ne pitajte dvije osobe. Niti slučajno nemojte prvo pitati Zlatu, pa Tamaru, pa Ančicu, jer kad vam Ančica i Zlata "odrade" posao, šefu i novinarima prijaviti će ih Tamara. Zašto? Zato što jedina nije niš' dobila. A kad ne bu ona dobila, ne bu bogmeć' ni'ko dobil. Navikla sirota, nije ona kriva. Voli skupe stvari. Naučili je investitori.

Zato vam se u Hrvatskoj puno bolje roditi bez pameti, nego "bez veze" za građevinsku dozvolu. Kad kupujete zemljište provjerite sve, vlasnički list, posjedovni list, kopiju katastarskog plana, novi GUP. Naročito provjerite tko vam je novi susjed i kakve su njegove veze u poglavarstvu, jer ako on i nema previše pameti, možda on ima "vezu", a vi ne. Što može biti jako nezgodno. Za vas. Ne za njih. Staviti će vukovi ispred sebe sve moguće propise i na vama "vježbati strogoću".

Iako nema niti jedan metar zemlje vaš susjed s "vezom", dobiti će sve dozvole, a vaše će dozvole "zbog njegovih veza" porođajnim putem izlaziti van nekoliko godina. Carskim rezom. S komplikacijama.

Sve papire i suglasnosti koje ćete vi trebati ishoditi, njemu neće trebati. Zašto? Na nekome se mora i zakon primjenjivati. Zato i postoji.

Tako je osoba sa "vezom" 1995. godine kupila objekt površine 44 m², bez ijednog metra zemlje u centru Zagreba. Već 12.06.1996. godine dobiva lokacijsku dozvolu UP/I-350-05/96-01/188, a par mjeseci kasnije 07.10.1996. i građevinsku dozvolu UP/I361-03/96-01/139. Nakon toga 16.05.2002. godine novu lokacijsku dozvolu br. 406/02, oznake UP/I-350-05/02-01/470 a 19.12.2002. i izmjenu građevinske dozvole UP/I-361-03/2001-001/822 za već prije bespravno dograđeni kat i potkrovlje površine 88 m². U opisnom dijelu svih dozvola "veza" je uspjela izbjeći napisati da se radi o objektu bez zemlje, ukupne površine 44 m². Sve dozvole izdane su mu u rekordnom roku. Sve žalbe riješene su u rekordnom roku (a potpisala ih je ista osoba u Ministarstvu). Unatoč tome što nema zemlju, što nema osnovne uvjete, što nema sve suglasnosti, što nema riješen prilaz objektu, što nema vodomjer i niti jedno parkirališno mjesto, sve je dobio odmah.

Uz sve nepravilnosti, glatko.

Sada se njegovom susjedu nakon trogodišnjeg carskog reza za lokacijsku dozvolu UP/I-350-05/02-01/562, izdaje uz novi carski rez i građevinska dozvola UP/I-361-03/04-01/72 na zemlji površine 586 m², a vlasnik 44 m² je već intervenirao. Dobra veza, zlata vrijedi. Osobno je gospodin "44 m²" posjetio sve svoje ljude i načelnicu koja je sazvala hitni sastanak, te poduzela sve da se do daljnjeg onemogući izlazak građevinske dozvole "protivniku". Kako? Jednostavno. Pa ona to može.

Ponavljam. Ne odlučuje se nitko pametan na gradnju bez građevinske dozvole, ali procedura izdavanja nažalost nije za sve jednaka. Ne u Hrvatskoj. Ljudi "izlude" čekajući milost državnih službenika. Hoće li ih napokon netko rastjerati? Cijeli čopor. Sve odjednom. Na ulicu. Oteti im vlast i zaposliti nove ljude. Koga? Neke poštene ljude. Do kada? Na određeno. Do prvog kiksa. Pa neka onda primjenjuju zakon. Na svima, a ne samo na "probranima".

Autor: Mirjana Mikulić