Hrvatska najbogatija zemlja u regiji

Dragi naši hrvatići vrijeme je i da nešto više učinimo na stvarnom poboljšanju života u Hrvatskoj. Ja ovo više ne mogu ni gledati. Ne mogu više ni slušati. Stalno se spominje neka družba (Pere Kvržice), pa tko je više donirao siromašnima, tko je veći dobrotvor, tko je socijalno osjetljiviji, a tko samo socijalno osiguran. Koga to zanima? Nama treba zemlja u kojoj nema socijalnih slučajeva. Treba nam zemlja blagostanja u kojoj su svi zaposleni, u kojoj svi plaćaju porez i u kojoj je svima omogućeno da zarade puno, tako da hrvatići mogu pomagati socijalno ugrožene žitelje drugih zemalja, a ne da moraju pomagati svoje roditelje, (socijalno ugrožene) penzionere i svoju djecu, koja su (socijalno ugrožena) na burzi.

Naš "Balkan expres" polako ali sigurno vozi u rikverc, a putnici nemaju hrabrosti iskočiti, jer se (svi) potajno nadaju da će ložači (stranke) i vlakovođa glavom i bradom, zakočiti kad napokon spoznaju da voze u krivom smjeru i krenuti naprijed.

A kad će to biti?

Jednom.

A zašto ne sad?

Nema napretka bez pravih rezova, nema ni poroda bez porođajne muke, a nema ni preporoda bez preporodnog carskog reza. Hrvatići samo gunđaju: trebaju nam pametni ljudi, pošteni ljudi, ljudi sa idejama, a onda izaberu prve na "top-listama" stranaka, koji baš nisu u top formi, a i kao top su gluhi na stvarne probleme. Tad topovi s top lista, naprave nove male reziće, neprimjetne. To je isto kao da napravite liposukciju podbratka "komadu" od 70 godina, a očekujete da bude top model u top formi. Znači, top nemoguće.

Promišljajući tako uz paštetu i kruh, pogleda uperenog u fikus, došla sam do radikalnih rješenja za napaćenu naciju, jer nije zlato sve što sija i nije nužno da bolje ideje od mojih, imaju političari samo zato što se profesionalno bave politikom. Doduše nije teško biti bolji od grupe politički nezainteresiranih "pametnjakovića" prepunih novo-starih poluideja.

Logično je, da ako hrvatiće veseli pročitati kakvo donje rublje nose političarke i što su zadnje kupile ili jele prošli tjedan, da će ih veseliti otkriti i pročitati, da ipak postoji rješenje za njihove probleme i da ne dolazi od nijedne stranke kojoj se bez osnova dive. Shvatiti će kako te (njihove i tuđe) stranke dišu, koliko su napredne i što ih koči u primjeni dobrih prijedloga u praksi, ako ovoj zemlji zaista žele dobro?

U nove izbore glasači moraju krenuti širom otvorenih očiju i ušiju, te najveću pažnju posvetiti prijedlozima i programima, a ne otrcanim prepucavanjima. Smiješno je gledati predizborna nadmudrivanja u kojima je najvažnije 'ko bu koga bolje "piknul", čija bu dosjetka bila zadnja, i 'ko bu koga nadglasal. Osjećaš se kak' u vešeraju, prljavog rublja na klaftre, svako tuđu veš mašinu vrti, a ni'ko da opere svoj veš i samog sebe. Znoj se "čuje" i pored parfema, bez vodice i sapuna, higijene nema.

Glasači bi trebali biti k'o vuk u Crvenkapici, a ne k'o Crvenkapica u trbuhu vuka.

"Glasaču moj, zakaj imaš tak velike uši?" - trebal bi pitat' kandidat. "Da ti bolje čujem program!" - trebal bi odgovorit' glasač. "Glasaču moj, a zakaj imaš tak velike oči?" trebal bi opet pitat' kandidat. "Da bolje vidim ak' me lažeš!" - trebal bi opet odgovorit' glasač. "Glasaču moj, glasaču mili, a zakaj imaš tak' velike zube?" "Da lakše pregrizem fotelju na kojoj sjediš, jer samo lažeš i lažeš" - odgovoril' bi pametni glasač, progutal' fotelju i ispljunul' lažljivca međ' običan puk. Tako bi priča završila sretno, a svi bi napokon postali zainteresirani za dobre ideje i opće dobro, a ne samo za sebe i svoje dobro, i ne bi doživotno neinventivno filozofirali na teret društva i još za to primali nezasluženu poveliku plaću.

Godinama razmjenjuju funkcije (i stranke) preseljavajući stražnje dijelove sa fotelje na fotelju, a da pritom grubo i bez kazne, zanemaruju razloge zbog kojih su uopće postavljeni na ta centralna mjesta moći. Udobno i sigurno smiještanje stražnjeg dijela tijela, bitno usporava već uspavani, rad moždanih vijuga (na štetu svih nas).

Danas zastupnik, sutra ministar, a dva dana kasnije opet zastupnik, prije nego postane predsjednik sabora, ili predsjednički kandidat... ??? Nije loše, a i dobro zvuči! Svatko pametan bi pogrešno pomislio da su to i zaslušili, jer u protivnom ne bi opstali tako dugo u politici, a istina nažalost dokazuje drugo, da (ne)rad, (ne)rad i opet samo (ne)rad, može biti doživotno dobro plaćen (ne)rad.

Zato u nastavku:

MIRJANINI PRIJEDLOZI ZA RJEŠENJE SVIH PROBLEMA U HRVATSKOJ:

PDV, nezaposlenost, zakoni i sud, siva ekonomija, mito i korupcija, porez na dobit, novčane kazne ......

HRVATSKA NAJBOGATIJA ZEMLJA U REGIJI

Prijedlog 1. PDV i zapošljavanje

Uvesti najnižu stopu poreza (PDV) u Europi recimo 10 %, kako bi svi bogati industrijalci i sve velike korporacije imale objektivan interes ulagati u Hrvatsku. Radnih mjesta bi bilo više nego dovoljno i trajno bi se riješila nezaposlenost. Hrvatska bi zaradila puno više, nego danas sa 22% PDV-a, jer bolje je 10% od 100% , nego 22% od "ničega".

Prijedlog 2. Zakoni i sudovi

Promijeniti zakone iz temelja, a ne stalno samo kozmetički dorađivati zakone iz bivšeg sistema i vremena. Procesi moraju bili kratki i skupi za nepravedne potraživače pravde. Uvesti dva stupnja suda. U prvom stupnju omogućiti nagodbu prije procesa, (kratkotrajno i efikasno), a tek ako dogovor nije moguć, na drugom stupnju neka budu sudski procesi sa enormno visokim sudskim taksama za gubitnika spora. Tako će svaki "potraživač" pravde, dobro promisliti prije nego odluči tužiti nekoga, za ono što mu ne pripada. Zbog sporosti pravosuđa i prespore pravde mnogi često posežu za tužbom bez osnova zatrpavajući sud besmislenim "predmetima".

Prijedlog 3. Gušenje sive ekonomije

Svim ljudima dopustiti da im baš svi troškovi budu priznati u rashod (struja, voda, telefon, hrana, popravci, školovanje djece, kupnja automobila, nekretnine, odjeće, ...) jer jedino u tom slučaju neće biti moguće ne izdati svaki račun. Ako običan građanin treba svaki račun, kako bi prikazao rashod, dobavljačima neće biti moguće i dalje švercati kontejnere robe bez poreza i carine, jer neće moći "opravdati" ulaz robe. Možda će Hrvatska tako i izgubiti veliki broj malih ljudi, poreznih obveznika, ali će u globalu dobiti jako, jako puno naplaćenog poreza, od onih koji su stvarno više zaradili nego potrošili. Barem 10 puta više nego do sada. U takvoj situaciji ni najsiromašnija osoba neće htjeti raditi na crno i dobivati isplatu O.D. na ruke.

Prijedlog 4. Mito i korupcija - kao posljedica "ucjene" državnih službenika

Odrediti točno u kojem vremenskom periodu mora biti izdan neki papir (odmah, dan, tjedan, mjesec). Napraviti crne liste državnih službenika koje sastavljaju građani, a koje se mogu dokumentirati. Nakon određenog broja prijava smijeniti nesposobne i one koji ne znaju ili ne žele efikasno i odgovorno raditi svoj posao. Ne garantirati državnim službenicima radno mjesto od prvog radnog dana pa sve do penzije. Neće biti prostora za izgovore, smijenili su me zato što sam star, u drugoj stranci, druge vjere...

Prijedlog 5. Oporezivanje - porez na dobit

Nije dobra praksa višekratno oporezivati isti novac, kao što je kod nas uobičajeno, jer porezni obveznici nisu glupi. "Porez da, a otimanje ne". Ako npr. osoba zarađuje 1.000.000,00 € godišnje, i priloži račune za potrošenih 800.000,00€ (kuća, automobil, hrana, odjeća, obuća i drugi troškovi), oporezivati bi se trebao samo onaj dio koji je spremljen "u čarapu" znači porez na 200.000,00 eura. Ne kupuje se svake godine ponovo kuća i automobil, pa bi porezno davanje istog obveznika druge godine bilo veće. Ako se i 10 godina za redom samo kupuje (kuće, automobile, jahte i dr.), ipak nema straha da će država biti oštećena, jer sredstva od kasnije prodaje nekretnina, koje su prijašnjih godina bile rashod, moraju biti prijavljena kao prihod. Postotak poreza mora biti jedinstven i jednak za sve, kako se različitim stopama ne bi kažnjavalo one koji zarađuju više.

Prijedlog 6. Kazne - novčane

Novčane kazne ne smiju biti za sve jednake nego se mora utvrditi postotak (recimo 5-30%) u odnosu na mjesečni prihod osobe kojoj se naplaćuje kazna, jer (800,00 kn za penzionera i managera) nije isti udarac na standard. Kazna i nije kazna ako na svakog nema isti učinak: "Ne ponoviti, jer to nije dobro, a i skupo je!"

Prijedlog 7. Primijeniti u praksi prvih 6 prijedloga

Nakon primjene svih ovih jednostavnih prijedloga u praksi, Hrvatska bi postala najbogatija zemlja u regiji. Ne bi više bilo potrebe da žurimo u Europu po svaku cijenu, jer bi Europa sama požurila kod nas.

Autor: Mirjana Mikulić

P.S. Zanimljivo bi bilo znati iz kojih razloga takva rješenja nisu primjenjiva ili zanimljiva, ako nisu primjenjiva i zanimljiva. Možda zato što više ne bi bilo moguće "loviti" u mutnom? Možda zato što ne bi bilo moguće "uzeti 10%" za svaki unosan (pod čudnim okolnostima) sklopljen posao? A možda i zato što bi svi prijedlozi, a naročito prijedlog broj 3. bili direktni udari na bogate "financijaše" njihovih kampanja???

Autor: Mirjana Mikulić