Kol'ko para, tol'ko muzike

Kol'ko para, tol'ko muzike

Život je djetelina s 4 lista: zdravlje, novac, ljepota i sreća

Ima jedan dobar vic za kupce, koji bi kakti nekaj kupili, al' da im svi novci ostanu "v žepu". Došla gospa na plac da kupi kokošja jaja i pita kumicu: "Recite mi kol'ko košta jedno jaje?"

"Jedno jaje, jednu kunu!" - odgovara kumica.

"Kaaaj??" - zaprepasti se gospa - "Ovak malo jaje jednu kunu??"

"Je gospa", - odgovara kumica - "Kaj bi vi hteli, da si moja kokoš rit razdrapi, za vašu kušu?"

Dragi kupci nekretnina, vama često nije jasno da vaši eurići nisu uvijek vrijedniji od nečijeg kvadrata. Nikada od kad je svijeta i vijeka, nije bilo moguće trgovati na bazi, ovo je meni tak super, ali ja za to dam samo ovo kaj imam. Ne možete doći u mjenjačnicu i tražiti da kupite 100 eura, a dati samo 500 kuna, jer vi samo toliko imate. Moguće je samo za manje kuna kupiti manje eura. Tak vam je i sa nekretninama.

Ne možete imati 100 000 eura u džepu i ići gledati kuću na Gornjem Prekrižju od 400 kvadrata. Ustvari, možete ići gledati, ali onda barem ne glumite ozbiljnog kupca, ne razgledavajte papire, ne tražite mane, ne mrcvarite i sebe i prodavatelja. Ne gubite vrijeme.

Svi mi znamo što je lijepo, ali na žalost, svi ne znamo očima tražiti ono što što si objektivno možemo priuštiti za ono s čim raspolažemo. Znate ono, oči veće od želuca. Jednom sam vam već opširno objasnila razliku između objektivno lijepe (kao Pamela Anderson) i subjektivno lijepe (kak Barica Matovilec). Vi morate znati koju pucu (na zagorski djevojku) možete osvojitit, da l' Baricu il' Pamelu. Vi morate znati kakvu si nekretninu možete priuštiti. Vi morate znati kaj tražite i koliko se stvarno možete protegnuti. Stara vam je poslovica: kol'ko para, tol'ko muzike. I muzikaši ne sviraju samo za vašim stolom, ako su drugdje bolje financijski cijenjeni. Ni na svadbu ne zovete "Gazde" i Severinu ak' ste za svirku spremni dati 1000 eura. To vam je zakon ponude i potražnje. Potražnja određuje cijenu, jer i oni bi pjevali na vašoj svadbi za 1000 eura, da im je to najbolja ponuda.

Novac je osnovno sredstvo trampe. S novcem kupujete sve što možete, a ne sve što želite. On pokreće ratove, i najtiši je diktator svih previranja u svijetu. O njemu ovisi da l' život proživite k'o kraljević ili kao prosjak. I svi koji vam kažu drugačije lažu. I licemjerni su. Novac nije važan, kažu oni koji ga imaju. Ljepota nije važna, kažu oni koji je nemaju. Sreća nije važna, već rad i poštenje, kažu oni koji ne znaju. Zdravlje nije važno, kažu oni koji ga još nisu izgubili. I novac i ljepota i sreća i zdravlje su četiri važna ovozemaljska faktora. To je djetelina s 4 lista. Na drugom svijetu vjerujem da to nije važno. Bez jednog od toga možete živjeti, a kad nemate nijedno, to vam i nije život. Sad će se pobuniti pametnjakovići i reći, pa kaj ova priča, ... pa nije normalna, a duša, a unutarnja ljepota, a pamet, a druge ljudske vrline?

Dragi moji svi smo mi smrtni, trajemo tak kratko da je smiješno provesti život u filozofiranju, a vaša teorija jednostavno nije točna. Pamet je važna samo ako je možete prodati na tržištu pameti. Za što? Za novce. Ako je ne unovčite ona je samo mrtvi kapital, vaš osobni mrtvi kapital. Unutarnja ljepota može usrećiti samo vaše bližnje, ali ne rješava ni jedan životni problem. Još nikada nisam čula da za nekoga kažu, stvarno je uspješan, tako samozatajan i skroman. Čula sam kako kažu stvarno je uspješan, zato što je stekao materijalna dobra. Okružen je lijepim. Ima lijepu ženu, kuću, automobil, djecu. Sretan je jer je bio u pravo vrijeme na pravom mjestu, na izvoru informacija i zdrav je da u tome može uživati. To je prava istina. Sve drugo je nažalost laž. Utjeha za nesretnu, jadnu, bolesnu i gladnu sirotinju. Njih je djetelina zaobišla. Na livadi njihova života četverolista ne raste.

Cijeli vam se proces uspjeha i uspješnosti odvija na načelu trampe između tih kategorija. Kako? Ak' je Štef Matovilac bogat, teško da bu Barica dobila prezime Matovilec, a da bu Pamela bedinerica. Ak' je Pamela bogata, teško da bu se udala za Štefa iz Pušče Bistre, a da bu dozvolila da ju Štef vara s Baricom. Ak' Barica dobije na lotu u Americi teško da bu se vratila Štefu na imanje u Pušču Bistru. Ako na povratku iz Amerike Barica Matovilec sjedne u krivi avion, ne bu stigla u Hrvatsku. Ne bu stigla nikam. Evo to vam slikovito objašnjava četverostruko načelo uspjeha u životu: zdravlje, ljepota, novac i sreća.

Nekada davno dok još nije postojao novac, prodaja se odvijala puno kompliciranijim načinom, tzv. trampom. Prodavatelj-kupac je imao kravu, a drugi prodavatelj-kupac je imao pšenicu. Jedan je na sajam došel s kravom, a otišel sa pšenicom, a drugi je došel s pšenicom, a otišel s kravom. Takva je robna razmjena bila jedini do tada osmišljeni način plaćanja, ali se vrlo brzo pokazao kao poprilično nepraktičan. Zašto? Prodaja se mogla odvijati samo po modelu jedna krava koju se nije moglo "usitniti" zamijenjena je za izvjesnu količinu pšenice koja sa moglo "usitniti". Nakon nekog vremena pokazalo se da to nije najlakši, najbolji i najbrži način. Trgovinu je trebalo drugačije organizirati. Tada su se ljudi dosjetili i uveli zlato kao sredstvo plaćanja. Zlato je bilo vrijedno, valjda zato jer se "blesikalo" na suncu i zato što su se žene uvijek volile "blesikati" na suncu nakinđurene (dukatima, prstenjem, lancima, kolutovima, kroz nos, kroz uho, oko vrata, oko gležnja, oko ruke, oko struka). Isto k''o i danas. Zlato je bilo vrijedno i zato jer ga nije bilo preveć i zato jer ga nitko nije mogao imati koliko mu srce želi. Tek nakon toga izmišljen je taj šuškavi šareni papir - novac, kojeg iz nekih čudnih razloga nije dozvoljeno kopirati, umnožavati i samostalno štampati. Ako ga ipak kopirate, štampate i umnožavate, biti ćete kažnjeni i zatvoreni. Na duže vrijeme.

Nakon što je u promet pušten novac, stvorila se i potreba za čuvanjem tog dragocjenog papira, pa su osnovane i banke, uvedene kreditne kartice, a potom i čekovi, papiri koji zamjenjuje papirnate novčanice. Smiješno.

Odavno su neki ljudi shvatili da količina novčića koju dobiju kao osobni dohodak nije dovoljna da kupe vilu na Pantovčaku, avion, jahtu, kuću prvi red do mora, najskuplju garderobu i Ferrari, pa su počeli raditi kalkulacije kojima su trebali izračunati što si oni i njihova obitelj zaista mogu priuštiti. Koliko se mogu rastegnuti, a da ne popucaju po šavovima.

Velika većina je dobro procijenila da spadaju u grupu manje bogatih, te da za svoj novac mogu kupiti manji stan, prosječan auto i apartman na moru, ali da će zbog toga stezati remen i imati manje skupu garderobu. Manji dio ovih manje bogatih nije se nažalost pomirio sa stvarnim mogućnostima, pa žele za 100 000 eura kupiti sve što im treba. To nije moguće, kao što nije moguće kupiti (trampom) za kilogram pšenice cijelu kravu. Surovo ali istinito.

Vidim da ti drugi manje bogati kupci nekretnina, koji se nisu suočili sa svojim stvarnim mogućnostima, čitaju naše Eurovila savjete vrlo pozorno, ali problem je što iz cijelog teksta isčitaju samo onaj dio koji njima odgovara. Onaj koji direktno vuče vodu na njihov mlin. Kao: "Aha, gospon, vi preveč tražite, a vidite da ovo nije vila među vilama. Vidite kakvo vam je susjedstvo. Pročitajte si Eurovila savjete i kad "skulirate" cijenu, onda mi se javite! 300 000,00 eura je preveć, ja nudim 100 000 eura i niti jedan euro više"

Točno je da smo pokušali upozoriti prodavatelje na njihove pogreške i propuste u formiranju prodajne cijene, ali svakako i vi morate znati da za malo eura ne možete dobiti Hollywoodsku vilu među vilama. Cijena vile okružene vilama obično nije ispod 1 000 000 eura, a može biti i 2, 3 ili 4 miliona, jer kupujete super nekretninu i elitno susjedstvo.

Tak vam to ide. To morate prihvatiti, jer to je poteklo iz povijesnog smisla trampe. Određena nekretnina vrijedi određenu količinu novca, a ne onoliko koliko vi imate. Zašto? Zato što malu količinu novca nije moguće trampiti za veliku količinu kvadrata.

Jednom davno na sajmu automobila prodavala sam za 65 000 maraka godinu dana star BMW (325 i). Obilazili su "kupci" oko njega, nudili pola cijene i kombinirali s puno mašte, sve redom "znalci-mehaničari", kako da sa svojih malo kuna dođu u posjed takvog auta. Kad mi je to dosadilo, uzela sam jedan komad papira i na njega napisala: "Ako vam nedostaje 10% možemo se dogovoriti, ali ako imate samo 10%, onda gledate krivi auto". Okupila se masa. Svima je to bilo jako duhovito, ali nitko se nije prepoznao. I dalje su "kupci" sa 10 000 maraka u džepu uredno obilazili taj auto, druge BMW-e, druge Mercedese, dvosjede, kabrio verzije i važno tražili prodavatelje da podignu haubu automobila ili da okrenu ključ da vide kak' motor pali. Studirali su ogrebotine od ključa na laku, važno vrtili mudrim glavama i uporno tražili mane automobilima koje si nisu mogli priuštiti. Užas. Maltretirali su sebe i sve oko sebe. Ubijali nedjeljno prijepodne, dok žena kuha ručak. U tim trenutcima, sami su sebi bili beskrajno važni. Bili su uvažavani i od samog prodavatelja koji je već dokazao da može biti vlasnik skupljeg vozila. A tada bi se ogledavači skupih automobila, vratili do svog "Jugića" i stali ga hvaliti na "sva usta", jer "pali k'o zmaj", u "super je stanju", "odličan", možda čak "najbolji".

Naime i oni su bili prodavači, samo su malo glumili kupce. Problem je što nisu bili objektivni u procjeni svog "izvrsnog" automobila "bez mane" i tuđeg izvrsnog "s manama".

Kao, nikada ne možete znati tko je pravi kupac, pa "morate" dozvoliti da vas "pitači" maltretiraju. Ista se stvar dešava i sa kupcima nekretnina. "Kupci-pitači" ozbiljnih faca obilaze nekretnine, a kupovinu će im omogućiti prodaja njihove nekretnine, koju "još" nisu ni počeli prodavati. Kao, prodavati će početi tek kad pronađu što žele kupiti? Imaju oni vremena, pa tek su počeli razgledavati.

Kad imaju sreću i dopadne im se, silno dopadne, prva nekretnina koju su razgledali, opet rezoniraju nelogično: "Pa nemrem se odmah odlučit", tek sam počeo tražiti". Ni sami ne znaju koliko su sretni, da nisu tražili danima, mjesecima, godinama.

To vam je isto kak' i da Štef ima prvu curu Pamelu, al' budući da je to tek prva cura, mada je prekrasna, nemre on odmah s njom ostati. Pa tek je na početku svog emocionalnog istraživanja??? To vam je isto kao da uđete u trgovinu automobila, jer kupujete novi Mercedes, a u salonu je baš izložen takav metalni ljubimac, božjom voljom ni od kog naručen, sa svim karkteristikama koje tražite, a vi kažete prodavatelju da ste tek na početku traženja, pa bu'te vi takvog istog naknadno naručili i tri mjeseca čekali.

To vam je isto kao kad na cesti, sasvim slučajno ugledate ljubav svog života, a pošli ste samo kupiti cigarete, ali je ne zaustavite, jer vi imate vremena. Bu'te je našli kad je pođete tražiti. A onda jednog dana, kad imate već puno godina odlučite pronaći vama idealnu, uzmete prvu na koju naiđete jer ste sad već dovoljno dugo tražili.

Život je prekratak da ga provedete u stalnim traženjima. Pojednostavite ga. Budite brzi i praktični. Puno ljudi cijeli život traži idealno radno mjesto, najbolje mjesto za stanovanje, najbolju nekretninu za sebe, traže samog sebe i svoju "drugu polovicu". Mislite li da su sretni? Sve odluke u životu treba donijeti u najboljem trenutku, a ne nakon dovoljno dugog traženja.

Ako ste prvi dan našli točno ono što ste zamišljali (ženu, nekretninu, automobil), očito ste sretna osoba, jako sretna osoba, kojoj je Bog namijenio da drugačije provede slijedeće 2 godine, a ne u traženju.

Dragi naši kupci, imaoci novaca, ulagači u nekretnine, rješavači krova nad glavom svojom i svi vi koji još uvijek niste odlučili u što bi bilo dobro uložiti vašu ušparanu lovicu. Prvo morate znati kaj hoćete i s koliko raspolažete! To je najvažnije. Ne možete odlučiti od nedjelje ići u crkvu, ako ne znate da li trebate ponijeti bibliju ili kur'an. Ne možete krenuti roditi, ako niste trudni i radije uopće ne bi rađali, jer to boli. Ne možete krenuti dijete posvojiti, ak' vas smeta što to onda nije vaš pravi nasljednik.

Ako još niste odlučili što vi zapravo tražite i hoćete, po sistemu, može kuća, može stan, a može i zemljište, a nekak' vam se žal odvojit od lovice, nemojte nikam' ići. Jer dok to ne razjasnite, vi niste kupci, nego razgledavači, mislioci, filozofi i mudrijaši. A kad napokon sve kockice posložite, krenite u kupovinu. I sretno! Nek' bude slatko i nek' potražnja traje kratko.

Autor: Mirjana Mikulić